Izvor:MR Drone Croatia - Departure of Sardina II, Postira, Brač
RIBARSTVO NA BRAČU
Sektor ribarstva i akvakulture prepoznat je kao važan izvor prihoda za obalna područja i otoke. Uz to, ribolov je dio tradicije i identiteta otočnih mjesta, a malim ribolovom kao dopunskom aktivnošću za vlastite potrebe, bave se mnogi stanovnici, međutim s obzirom na regulaciju navedene aktivnosti, izgledno je opadanje te polagano izumiranje, zbog čega je nužno zaštititi ovu aktivnost. Sinergija s ostalim važnim gospodarskim sektorima poput turizma i poljoprivrede može se jednostavno uspostaviti i održavati kroz LAGUR koji će omogućiti diversifikaciju aktivnosti te doprinijeli održavanju razine zaposlenosti ili čak njenom povećanju.
Broj ribara
Broj ribara na području LAGUR-a Brač procijenjen je prema broju izdanih povlastica temeljen na popisu plovila s područja LAGUR-a Brač. Ukupno je prema podacima izdano 178 povlastica. Prema vrstama, najveći broj odnosi se na povlastice malog obalnog ribolova (100), te na povlastice gospodarskog ribolova – aktivne (66). Na području LAGUR-a Brač, trenutno su dva aktivna subjekta uzgajivači morskih organizama: Sardina d.o.o. iz Postira te Pipo iz Pučišća.
Količina i struktura ulova
Ulovne količine na području LAGUR-a Brač u 2016. godini u ukupnoj količini od 10.105.864,10 kg raspodijeljene po ulovnim kategorijama pokazuju da najzastupljeniji ulov otpada na plavu ribu s 99% ukupnog ulova. Najzastupljenije vrste su srdela (Sardina pilchardus) 82,70% i inćun (Engraulis encrasicolus) 11,53%.
Bijela riba u ukupnom ulovu sudjeluje sa 0,68%, a u ulovu najveći postotak otpada na trlju blataricu i oslić.
U ukupnom ulovu rakova dominira kozica.
Ostatak ulova u kojem su zastupljeni glavonošci, puževi i školjkaši gotovo je zanemariv u odnosu na količine ostvarene u ulovu plave i bijele ribe
Većina ulova ostvaruje na području LAGUR-a Brač ostvaruje se plivaričarskim ulovom u kojoj dominira plivaričarska flota iz Sumartina, dok se ostale vrste koje su zastupljene ne love alatima kojima je moguće loviti količine koje bi konkurirale plivaričarskom ulovu. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, Uprave za ribarstvo na području LAGUR-a Brač za gospodarski ribolov registrirano je 218 plovila.
Uzgoj ribe i školjaka
Počeci uzgoja školjkaša u RH zabilježeni su prije više stoljeća, dok se intenzivniji zamah proizvodnje događa u prošlom stoljeću.
Uzgoj bijele ribe započeo je na ovom području među prvima u Europi, i ima tradiciju od gotovo 40 godina.
Uzgoj tuna također se u RH događa među prvima u Europi, i to 1990.-ih godina prošlog stoljeća.
Uzgajališta na području LAGUR-a Brač temelje se na uzgoju::
lubina (Dicentrarhus labrax) i komarče (Sparus aurata) u uvali Maslinova na području Općine Milna
tune (Thunnus thynnus) u akvatoriju Vela Grška, u Općini Nerežišća i Uvali Smrka u Općini Milna
dagnji (Mytilus galloprovincialis) u uvali Maslinova na području Općine Milna.
Prema Registru farmi i školjkaša, Ministarstva poljoprivrede, Uprave za veterinarstvo na području LAGURA-a Brač, Sardina d.o.o. registrirana je kao subjekt za kavezni uzgoj i uzgajalište za prehranu ljudi.
Kakvoća mora
Prema ocjeni kakvoće mora za razdoblje od 2013.-2016. godine, more na području LAGUR-a Brač izvrsne je kvalitete. Ocjena je određena na temelju kriterija definiranih Uredbom o kakvoći mora za kupanje i EU direktivom o upravljanju kakvoćom vode za kupanje na 26 mjernih stanica na prostoru LAGUR-a.
Bračko priobalje
Opća slika Brača, ona koja je danas poznata, a kojom dominiraju priobalni gradići, počela se stvarati u 15. stoljeću. Kad su povijesne prilike to dopustile, početkom renesansnoga razdoblja, primorska naselja podignuta su u pitomim uvalama i zaštićenim lukama, prikladnim za pomorski promet i sidrenje brodova. Život se u tim lukama odvijao i u starom vijeku pa postoje tragovi o naseljenosti u antičko doba (villaerusticae ili starokršćanske bazilike). Međutim, od 8. stoljeća nadalje, zbog opasnosti od gusarskih napada s mora, bračko stanovništvo se penjalo u brda i tamo podizalo naselja.
Brodogradnja
O brodogradnji na otoku govori i činjenica da je najveći dio brodova koji su se 1863. nalazili u pomorskom gospodarstvu bio sagrađen u Milni, 24 broda ukupne nosivosti od 1.328 tona.
Danas se na teritoriju LAGUR-a nalazi i brodogradilište u Sumartinu, specijalizirano za popravak, održavanje i brodogradnju drvenih brodova te popravak i održavanje brodova od čelika i poliestera. Riječ je o jednom od najstarijih brodogradilišta na Jadranu te jednom od posljednjih u kojima se grade tradicionalni drveni brodovi.
Ribolovne zone
Prema Pravilniku o granicama u ribolovnom moru ribolovno područje LAGUR-a Brač obuhvaća ribolovnu zonu G, odnosno njene podzone G2 i G3. S obzirom na specifičnost ulova te Jadranskog mora općenito, ribari s područja LAGUR-a Brač gravitiraju i drugim zonama, što se posebno odnosi na ulov mrežom plivaricom.
Povijest
Po podacima iz Bračkih zbornik, u Bobovišćima, u Vičjoj luci, gajile su se kamenice i dagnje, pa se od toga npr. 1911. dobilo do 30 000 komada u vrijednosti od 900 kruna. Godine 1893. otok je posjedovao 70 ribarskih brodova i 110 raznih mreža u vrijednosti od 29 704 forinte, a bilo je zaposleno 565 ribara. Kasnije pak, 1911., bilo je 28 ljetnih trata, 129 srdelara, 31 migavica i 248 poponica. Sutivan je imao 14, Supetar 9, Spliska 8, Postira 16, Pučišća 7, Povlja 9, Milna 43, Bol 26 i Sumartin 14 ribarskih brodova, na kojima je u Sutivanu bilo zaposleno 69, u Supetru 19, u Spliskoj 38, Postirima 68, Pučišćima 34, Povljima 51, Milni 180, Bolu 150 i u Sumartinu 84 ribara.
Najviše se lovila plava riba: srdele, skuše, lokarde i inćuni, zatim jaglice, girice i bukve, sipe, lignje i hobotnice, raže i ugori te u manjim količinama trilje, skarpine, zubaci i jastozi. Najveći dio plave ribe se solio u Bačvicama i izvozio u Italiju. Milna je npr. u razdoblju od 1907. do 1910. godine izvezla 17 290 kg, Bol 11 200, Postira 29 900 a Pučišća 3 970 kg slane ribe.
Brač je 1797. godine posjedovao 90 velikih brodova. Godine 1853. sagrađena je u milnarskome brodogradilištu bracera od 11 tona, a 1854. dva broda od ukupno 93 tone. Druga dva broda te godine sagrađena bili su Mitridato od 48 t i Union od 45 t. Dvije godine kasnije sagrađen je S. Biaggio od 47 tona, a 1862. Skenderbeg od 78 tona. U razdoblju od 1853. do 1863. sagrađeno je u milnarskom brodogradilištu 16 brodova ukupne nosivosti 1 752 tone.[8][9] Najveći dio brodova koji su se 1863. nalazili u pomorskom gospodarstvu bili su sagrađeni u Milni, 24 broda ukupne nosivosti od 1 328 tona.
Bracera
Ovaj srednjodalmatinski teretni obalni jedrenjak koristio se u 19. i 20. st. Raširena je duž cijele istočne obale Jadrana, a vjerojatno joj je porijeklo vezano za otok Brač. Obrisom se ne razlikuje osobito od gajete, trup joj je oblog dna i bokova.
Bracera je najpoznatija trgovačka brodica kojom se stoljećima prevozilo terete između kopna i jadranskih otoka. Izgradnjom magistrale, te dolaskom modernih trajekata većina tadašnjih bracera prepuštena je zubu vremena.
2011. godine, Udruga „Dupinov san“ nakon šest godina izgradnje, uz podršku brojnih sponzora i donatora, porinula je i u Supetru blagoslovila repliku povijesne bracere „Gospa od mora“ koja se danas koristi kao prvorazredna turistička atrakcija u Dubrovniku.
Zadnjih godina nastoji ih se vratiti iz zaborava. Braceru „Roditelj“ koja je najstarija izvorno sačuvana bracera na Jadranu, Turistička zajednica Grada Supetra kupila je za stvaranje muzeja pomorstva na otvorenom, edukaciju lokalnog stanovništva i gostiju o pomorskoj tradiciji i baštini otoka Brača, ali do danas ta ideja nije provedena. Mb „Roditelj“ je zaštićeno kulturno dobro.
Puratićev Power Block
Više od 12.000 Power Blockova u desetak veličina i konfiguracija danas plovi tunolovcima i koćaricama diljem svjetskih mora čineći tako ribarsku industriju efikasnijom i profitabilnijom. No, znate li da je izumitelj tog, na hrvatskom rečeno vitla, Sumartinjanin Mario Puratić?
Godine 1925. Puratić je napustio rodni Sumartin, i u potrazi za boljim životom, otišao u Sjedinjene Američke Države. Godinama je radio kao ribar, te je bio upoznat s tadašnjom problematikom tog posla. Kako bi olakšao vađenje mreže iz mora, što je u to vrijeme bio najzahtjevniji dio lova, izumio je dio ribolovne opreme nevjerojatne jednostavnosti, koji je promijenio način lova plivaričarskim mrežama diljem svijeta. Taj izum je u ribarstvu ekvivalent izumu struje.
Naime, Puratićevo vitlo ili Puretic Power block ( Kako je njegovo prezime u Americi iskrivljeno, u uporabi je mnogo češći naziv Puretić) je vitlo za izvlačenje ribarskih mreža. U prvoj verziji (s pogonom pomoću brodskog vitla i beskonačnog užeta) izumljeno je 1954. godine, te usavršeno i opremljeno hidrauličkim pogonom, patentirano, te priznato po američkom udruženju izumitelja i inovatora "Association for the Advancement of Invention and Innovation" početkom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća.
Primjena Puratićevog vitla unijela je revolucionarnu promjenu u učinkovitost ribarenja, te uz tri puta manju posadu omogućuje trostruki ulov u odnosu na ranije, ručno izvlačenje mreža, koje je bilo izuzetno tegobno i dugotrajno. Primjenom ovog vitla, omogućena je uporaba velikih sintetskih mreža (i preko 18 m širine), što u doba ručnog izvlačenja mreža nije bilo zamislivo.
Brzim izvlačenjem mreža uz pomoć ovog vitla, smanjena je i opasnost i šteta od napada morskih pasa na mreže s ribom, koji su u pojedinim područjima često stvarali ogromne probleme i štete prije početka korištenja Puratićevog vitla.
Slika ribarskog broda, kočarice, s uređajem Power Block je na novčanicama od 5 kanadskih dolara, tiskanim između 1969. i 1979. godine, a zbog je izuma postao i počasni građanin Islanda.
