Prije desetak godina otkriveno je da je populacija atlantske plavoperajne tune (Thunnus thynnus) dramatično smanjena i da tom na udici i pjatu omiljenom grabežljivcu gotovo prijeti izumiranje, te su na međunarodnoj razini poduzete rigorozne mjere kako bi se njezin fond sačuvao i obnovio.

Očajno stanje fonda plavoperajne tune koja obitava u Atlantiku, Mediteranu pa i Jadranu detektirano je 2007. godine, a bilo je posljedica pretjeranog i dotad slabo kontroliranog izlova te vrlo tražene i skupe toplokrvne ribe, koja u najvećoj mjeri završava na nezasitnom japanskom sushi i sashimi tržištu. Međunarodna komisija za očuvanje i zaštitu atlantskih tuna (ICCAT) digla je uzbunu i poduzela sve najznačajnije mjere koje se u ribarstvu mogu primijeniti kako bi zaštitila plavoperajnu tunu.

Odredili su minimalnu veličinu primjeraka koji se smiju loviti, zabranili korištenje zrakoplova pri izlovu, ograničili vremensku zonu lova za plivarice na samo mjesec dana te drastično smanjili kvote za izlov, koje su s dotadašnje 34, spale na 12.000 tona godišnje. Koliko su tune 2007. godine bile ugrožene govori i činjenica kako se razmatralo da ih se stavi na CITES listu životinja i biljaka kojima je zabranjeno trgovati i iskorištavati ih. Tu inicijativu pokrenule su neke ‘zelenije’ europske zemlje, čije gospodarstvo nije previše vezano uz izlov tune, ali to nije prošlo. No ICCAT je problem shvatio vrlo ozbiljno. Kako preporuke te Komisije imaju obavezujući karakter za sve zemlje članice, a to su sve velike regionalne ribolovne nacije koje love u Mediteranu i na Atlantiku, situacija s oporavkom stoka plavoperajne tune krenula je nabolje.

Prvi signali da se stok počeo obnavljati stigli su već nekoliko godina kasnije  od ribara koji love malu plavu ribu te od Big Game ribolovca. ICCAT je budno motrio stanje, 2014. godine  izvršena je nova procjena stanja stoka, a godinu kasnije, kada je bilo jasno da se populacija plavoperajnih tuna zaista lijepo oporavila, počeo je povećavati kvote za izlov po stopi od 20 posto godišnje. Ne želeći ponoviti grešku koja je dovela do dramatičnog pada broja jedinki, ICCAT je ostavio na snazi sve ostale mjere zaštite. Da tunama i otada dobro ide govori podatak da godišnje kvote za izlov i dalje rastu po stopi od 20posto, a uz to su selektivno ublažene i neke druge mjere koje su dosad ograničavale lov na plavoperajnu ljepoticu.

Zadnji veliki skup ICCAT-a bio je u Dubrovniku krajem prošle godine, a na njemu su uz zemlje članice sudjelovali i predstavnici drugih država koje imaju pravo ribolova u spomenutim morima, iz Kine, Japana, Tajvana i Rusije. Stanje stoka plavoperajne tune u Jadranu, ali i šire, budno prate i hrvatski znanstvenici, koji su uključeni u rad ICCAT-a.

Zbog lakše kontrole izlova, ali i sprječavanja krivolova, tune se smiju loviti samo u strogo definiranom periodu. Hrvatska je ove godine uspjela dobiti dužu sezonu ribolova , jer je prošla ribolovna sezona neuspješno završila zbog loših vremenskih uvjeta tijekom 30 dana sezone. Ove godine sezona je produžena na 45 dana. Oporavkom stoka plavoperajne tune Big Game ribolovcima ukinuto je ograničenje sezone te ove godine sezona traje od 1. travnja do 1. studenog.